Liječenje treba biti zasnovano na Kur’anu, Sunetu i dozvoljenim biljkama koje su spomenute u vjerodostojnim izvorima ili su se pokazale djelotvornima bez štetnih nuspojava. Sve druge metode, ma koliko djelovale prividno korisno, mogu donijeti samo kratkotrajno olakšanje, ali ne i pravo ozdravljenje.

Ne smijemo se voditi time što je nešto “pomoglo ovom ili onom”, već trebamo paziti da liječenje bude dugoročno ispravno. Primjer je Meki Torabi, koji je nekima možda i pomogao, ali posljedice su ono što je bitno. Isto kao što dim cigare može nekoga smiriti, ali ga kasnije odvede u ovisnost.

Zato ne treba žuriti sa zaključkom da je izliječenje brzo i jednostavno. Pravo liječenje traži sabur i ustrajnost. Kroz taj proces čovjek se odgaja, disciplinuje i jača u vjeri. Cilj nije samo fizičko ozdravljenje, već i duhovni napredak.